Oleksij je bio popravljač bicikala, voli putovati, a planovi su mu bili kupiti novi auto I preurediti stan. U njegovom gradu ljudi su voljeli provoditi vrijeme u trgovačkim centrima I šetati parkovima.
„Kad vršite dostave, upoznajete ljude iz svih životnih sfera, Ali ponekad je teško vidjeti žene koje su ostale same. Kad im pomognemo dostavama, vrlo su sretne I zahvalne.“
Dok razgovaramo s njim o ratu, priznaje da je od samog početka njegov zadatak bio zadržati mir I smirenost u obitelji I propisno se pripremiti za svaki scenarij. Zajedno sa svojom obitelji odlučili su ostati u gradu I svi žive u istom stanu u kojem su I prije živjeli. Tijekom zračnih uzbuna odlaze u sklonište u blizini svoga stana. „Sigurno sam zabrinut, Ali nastavit ću biti jak radi svoje obitelji.“
Za njega, biti dostavljač znači pomagati gradu. Isto tako osjeća da je prenositelj vijesti, iako priznaje da više voli dijeliti one dobre, a ne povećavati tugu ljudi.
„Kad vršite dostave, upoznajete ljude iz svih životnih sfera, Ali ponekad je teško vidjeti žene koje su ostale same. Kad im pomognemo dostavama, vrlo su sretne I zahvalne.“
Oleksij nam također priča posebnu priču o jednom od partnera s kojima surađuje: „U jednom od poslovnih prostora uspostavili su volontersku stanicu koja pomaže izbjeglicama iz cijele zemlje. Sada, kad ljudi žele pomoći doniranjem odjeće, Ali nemaju je kako odnijeti u postaju, dostavljam I nju.“ Oleksij također priznaje da pomaže pri prikupljanju sredstava putem društvenih mreža, kao I u aktivnom pomaganju ukrajinskih oružanih snaga I teritorijalne obrane.
Jurij, Sergej, Serhij, Bogdan I Oleksij petorica su od brojnih dostavljača u Ukrajini koji svakodnevno donose nadu onima koji otvaraju vrata svojih domova ili čekaju na stanicama podzemne željeznice da dobiju svoje lijekove. Danas ih upoznajemo malo bliže, njihovu najosobniju stranu, poput gradskih očiju koje stalno promatraju.
Glovo Priče