U životu koji se sada čini dalekim, Sergej je uživao u spokoju svog grada, Mikolajiva, šetajući njegovim parkovima, odlazeći u kino ili roštiljajući s prijateljima. Kaže nam da voli putovati, posebno u druge, susjedne ukrajinske regije, poput Odese koja je - prije nego što je postala metom ruskih napada - bila prekrasan obalni grad na jugu zemlje.
Kao I mnogi drugi, Sergej je planirao uspjeti: „Nedavno sam počeo štedjeti novac za kupnju automobila, jako volim na YouTubeu gledati videozapise s novim recenzijama automobila I želio sam putovati sa suprugom I našim petogodišnjim sinom u Nizozemsku.“ Obrazovanje sina I pokretanje vlastita posla bila su dva njegova dugoročna životna projekta.
„Prije nego što bih započeo dan I svoje dostave, pio sam kavu svaki dan sa svojim prijateljima dostavljačima u gradu, Ali sad više ne možemo u tome uživati jer Glovo trenutno ne radi u Mikolajivu.“
„Probudio sam se usred zvukova eksplozija, nisam mogao vjerovati. Odmah sam vidio govor našeg predsjednika I počeo pakirati dokumente, novac I druge osnovne stvari.“
Sergej I dalje živi sa svojom obitelji u Mikolajivu, nisu se preselili. Nisu napuštali svoj stan jer priznaje da je najsigurnije I najveće sklonište zbilja daleko od njegova boravišta.
Svakodnevni život nije lak I priznaje da je tijekom dana grad živ, pun ljudi koji se bave svojim uobičajenim poslom, nešto što im pomaže odvratiti misli od rata. Ipak, svatko je na oprezu, uvijek uz osjećaj stresa, a tijelo naslućuje ono što bi se moglo dogoditi.
„Noću vas eksplozije ruskih napada vraćaju u stvarnost I počnete razmišljati koliko su blizu ili hoće li doći do vaše kuće. Ponekad gledam videozapise na internetu ili puštam smiješne stare filmove kako bih barem na nekoliko minuta prestao razmišljati o ratu.“
Jurij, Sergej, Serhij, Bogdan I Oleksij petorica su od brojnih dostavljača u Ukrajini koji svakodnevno donose nadu onima koji otvaraju vrata svojih domova ili čekaju na stanicama podzemne željeznice da dobiju svoje lijekove. Danas ih upoznajemo malo bliže, njihovu najosobniju stranu, poput gradskih očiju koje stalno promatraju.
Glovo Priče