Prvo o čemu nam je 37-godišnji Serhij govorio je Podil: „Podil je povijesna četvrt Kijiva, u kojoj se nalazi najstarije sveučilište u Europi, puna ugodnih kafića, barova I klubova. Uz melankoliju u njegovim riječima, priznao je da ne voli razmišljati o budućnosti I da samo želi uživati u sadašnjosti. „Nisam ništa planirao, samo sam sanjao, rekao bih“, Ali sad je život na neko vrijeme stao. Rat je zahvatio sve, a sreću možete pronaći u jednostavnim trenucima.“
Tako je rat pronašao Serhija 24. veljače.
„Saznao sam prvog jutra usred jutarnje kave, kad je dostavljačka aplikacija prikazala poruku „rad je privremeno obustavljen.“
Objašnjava nam da je njegova mama prijavljena u drugom gradu, dok on ostaje u Kijivu. „Otkad je Glovo nastavio s radom u gradu, osjećaj svakog jutra je poput koraka u nepoznato, međutim, znam da će cestu savladati onaj koji hoda (dok dostavlja pješice).
Serhij često govori o tome kako ljudi reagiraju kad dobiju svoje narudžbe: „Radost, osmijeh I riječi zahvalnosti što nisu ostavljeni sami. Ljudima je drago što ne moraju ići u potragu za onim što im treba, zapravo, ljudi su vrlo iznenađeni što se dostave nastavljaju, to je nešto što im vraća optimizam na lica.“
Jurij, Sergej, Serhij, Bogdan I Oleksij petorica su od brojnih dostavljača u Ukrajini koji svakodnevno donose nadu onima koji otvaraju vrata svojih domova ili čekaju na stanicama podzemne željeznice da dobiju svoje lijekove. Danas ih upoznajemo malo bliže, njihovu najosobniju stranu, poput gradskih očiju koje stalno promatraju.
Glovo Priče