“Prije nekoliko godina, kada je Zakarija prvi put obukao ranac i pokucao na vrata korisnika sa svojom prvom narudžbom, znao je da njegov svakodnevni život nikada neće biti dosadan. Kretanje u gradskoj vrevi između restorana, supermarketa, ureda i stambenih zgrada približava ga stvarnosti drugih ljudi. To je ogledalo društva njegovog grada. Jednog dana, dok je završavao narudžbu i krenuo natrag, proživio je trenutak koji neće zaboraviti."

“Završavao sam dostavu i pri povratku sam na cesti pronašao malu torbu koja mi je privukla pažnju. Neko je izgubio torbu u kojoj je bio novac, lična karta i bankovne kartice."

Nije mogao ni zamisliti šok koji je žena morala osjetiti kada je primijetila da je izgubila torbu. Riješio je da pronađe vlasnicu torbe.

“Kada sam vidio ličnu kartu, znao sam adresu vlasnice koja je bila blizu mjesta gdje sam pronašao torbu. Još uvijek obučen u Glovo opremu, stigao sam do adrese i pokucao na njena vrata."

Žena je bila iznenađena kada je na vratima zatekla dostavljača. Odlučno je rekla da ništa nije naručila. Zbog toga se Zakarija nasmijao, jer kada je izvadio njenu izgubljenu torbu, vidio je olakšanje na njenom licu. Nakon što je provjerio odgovara li osoba imenu na njenoj ličnoj karti, ona je sa zahvalnošću i uzbuđenjem uzela svoju torbu.

"Osjećao sam se dobro što sam malom gestom ostavio tako veliki uticaj. Ponosan sam što sam pokazao da su dostavljači pošteni ljudi."